MILENIJSKA FOTOGRAFIJA

179. Milenijska fotografija  „Kestenijada u Hrvatskoj Kostajnici“
Hrvatska Kostajnica, 10.10.2009. godine

Putnik sam, tragam, promatram svijet oko sebe, osluškujem,  uživam u veličanstvenim promjenama prirode. Najljepša su mi putovanja kroz godišnja doba, kada napuštam svoje ljetno morsko plavetnilo i polako krenem prema jesenskim čarobnim bojama goranskih šuma, ličkih planina, dolinama rijeka….Osim svoje tople raznolikosti boja, jesen nam podilazi, daruje i hrani bogatstvom svojih plodova…A mi ljudi, nismo uvijek loši, znamo uzvratiti,  znamo proslaviti i zahvaliti prirodi na poklonima….

Ima jedan lijep običaj na koji sam bio pozvan na jednom svom jesenskom putovanju. Zahvaljujem se Milenijskim prijateljima: gospođi Mirjani Lahovsky – Žličarić, direktorici ureda TZ Hrvatske Kostajnice i gospodinu Ivoru Stanivukoviću, predsjedniku TZ-sisačko moslavačke županije, na pozivu na tradicionalnu Kestenijadu u Hrvatskoj Kostajnici. Taj  grad uz predivnu rijeku Unu, podno brda Djed, pravo je mjesto za organizaciju te manifestacije  zbog naziva u imenu kostanj (Kostajnica) što je starinski naziv za kesten.

Nije bilo dvojbe kakvu ćemo scenu pripremiti uz samu obalu Une…Pripremu za veliko stablo kestena započeli smo još u Vodicama, prije polaska. Izrezali smo listove  papira u obliku kestenovog lišća u raznim bojama, koje su okupljeni građani, sudionici kestenijade, stavili na svoje glave, što je pojačalo doživljaj drveta obojenog bojama jeseni. Sa okolnih štandova, na kojima su se pripremala sva jela koja se mogu pripremati od kestena, oko ljudskog drveta obavijali su se miomirisi na kojima opet zahvaljujemo jeseni na darovanim plodovima.

Snimanje su omogućili vatrogasci JVP grada Petrinje, te djelatnici PP Hrvatske Kostajnice, koji su odlično regulirali promet unatoč kašnjenju snimanja, nije bilo nervoze zbog zatvorene prometnice, niti nervoze okupljenih građana koji su željeli sudjelovati na snimanju. Umjesto nervoze zbog dvosatnog čekanja, uživalo se u pjesmi i veselju, te branju kestena po šumi koju krase stabla prepuna tih jestivih plodova.

Kada su se sakupili svi uzvanici i gosti: županica Sisačko-moslovačke županije gospođa Marina Lovrić Merzel, gradonačelnik Zagreba gospodin Milan Bandić, građani domaćini, te građani Pakraca i Zagreba, s posebnim zadovoljstvom snimili smo

179. Milenijsku fotografiju Šime Strikomana
u predivnom središnjem dijelu Pounja, u gradu kostanja, kao poklon i zahvalnost prirodi, koja nam je darovala taj plod listopadnih šuma…
Cijeli događaj popratile su kamere novinara Igora Mirkovića, koji snima film o  radu na projektu Milenijske fotografije.

201. Milenijska fotografija  „Janje mira“
Hrvatska Kostajnica, 08.06.2010. godine

„Tamo gdje sjaji se srebrena Una
Vijugajući  ispod brda Djeda
Tamo sad moja misao lunja…“
Početak sjetne pjesme Borislave Kodžić, koja je živjela u Hrvatskoj Kostajnici, predivan je uvod u  opis Hrvatske Kostajnice, grada, koji mi je izrazio posebnu čast pozivom snimanje Milenijske fotografije. Grada slavljenika 770. godišnjice svog postojanja , koji se je kroz povijest puno puta dizao iz pepela i preživio vladavinu, Osmanskog carstva, Francuskog carstva, preko teških ratnih godina II svjetskog rata, a svima u sjećanju  nam je ostalo stradanje grada u Domovinskom ratu…Rane još uvijek zacjeljuju, ali nad gradom vijori ponosna zastava pobjede,  mira i vjere. Upravo taj motiv: janje mira, iznad kojeg vijori zastave pobjede  dobra nad zlom unutar koje smo ispisali brojku 770, postati će 201. Milenijska fotografija.
Za razliku od prvog snimanja koje smo u Hrvatskoj Kostajnici radili za kestenijadu, naša druga Milenijska fotografija u tom ponosnom gradu, rođendanskog je karaktera kako dolikuje proslavi tako svečane obljetnice.
U čast svome gradu, za svih 770 godina,  na snimanju se sakupilo i upravo toliko građana, učenika OŠ „Davorina Trstenjaka“, učenika Srednje škole „Ivana Trnskoga“, te gosti, uzvanici, čestitari gradu, među kojima su bili: potpredsjednica vlade RH Đurđa Adlešić, županice Sisačko – moslovačke Marine Lovrić – Merzel, , predsjednik HSLS – a Darinko Kosor te domaćini, gradonačelnik Tomislav Paunović, te članovi DVD – H. Kostajnica. Čestitali smo gradu, nazdravili Šiminim šampanjcem, te smo na nogometnom igralištu složili oblik janjeta mira, koji sam, sa odličnom suradnjom svih prisutnih, unatoč velikoj vrućini  snimio sa auto ljestava Javne vatrogasne postaje iz Petrinje. Snimao sam sa visine od 35metara, na nogometnom igralištu pored same granice sa Bosnom i Hercegovinom,  u želji da mi u kadar uđe širina zrcalno svjetlucave površine rijeke Une pored koje se s jedne strane uzdiže, povijesni spomenik, nekadašnji dom Nikole Zrinskog, koji je branio grad od Turaka, a s druge obale crvene se krovovi obnovljenih domova današnjih stanovnika u centru grada.
U Sisačko – moslovačkoj županiji snimljeno je deset Milenijskih fotografija; tri u Petrinji, tri u Lekeniku, dvije u Sisku i sada druga u Hrvatskoj Kostajnici. Dogovarali smo još jednu, u spomen na poginulog snimatelja Gordana Lederera, ali više o tome novog dana Milenijskog snimanja…do tada:

 

240. Milenijska fotografija  „Snimatelj Gordan Lederer“
Hrvatska Kostajnica, 09. svibnja, 2011. godine

Iz vremena kada smo okom kamere bilježili samo ljepote drage nam Hrvatske i Svijeta, stižu me sjećanja na moje kolege snimatelje na druženja, na kreativnost i stvaranje dokumentarnih, filmskih priča o svijetu koji živimo, za koji živimo.

Odjednom, tako naglim rezom, ljepote je nestalo, počela je oporost i gorčina rata. Više nije bilo uživanja i kreativnosti, oko kamere je zasuzilo, snimala se patnja i agresija, uzurpiranje rodne grude i stradavanje dragih bliskih ljudi…svakodnevno.

Svijet su obišle snimke iz oka kamere, mnogih mojih kolega. Ovih dana se pitamo, zar su ih svi zaboravili. Najbolnije svjedočenje, zabilježeno okom kamere je kada sam izgubio prijatelja i to na divnom mjestu sa kojeg puca pogled na dolinu Une, zelenu, prostranu rodnu…kada god doputujem na to mjesto, a tako sam često tamo, jer me uvijek nešto vuče, zaurlao bih od bola, jer znam da je tu stalo srce Gordana Lederera: snimatelja, kolege, prijatelja i to nemilosrdnim hicem iz snajpera. Gordanu na ramenu bila kamera. Radio je, nije ratovao, želio je prenijeti istinu i dokumentirati trenutke mladih ljudi koji su napustili sigurnost doma, da bi ga obranili, sačuvali od zla.

Zlo je oduzelo život ovog kreativnog snimatelja, koji je svoje znanje o arheologiji, speleologiji, često koristio za svoje dokumentarne, snimateljske priče pokazane na Hrvatskoj televiziji…Koji svoje najproduktivnije dane posvetio istini, zbog za koju je stradao. Svoju smrt obilježio je svojom kamerom. Teška, najtužnija priča, koja je obišla svijet..mislim da je svi znamo, samo ta zebnja u srcu, da ne zaboravimo, ja neću, uvijek se sjećam svojih prijatelja.

Sa svakim svojim dolaskom u Hrvatsku Kostajnicu, zastanem na brdu Čukur i u samoći sjećam se prijatelja….Već ga dvadeset godina nema među nama….Zamislio sam , sa svakim svojim dolaskom, nosim ideju u sebi. Želim izraziti sjećanje, odati počast Gordanu, na ovom lijepom, ali i tužnom mjestu koje ga je oduzelo od nas.

Dobio sam podršku Grada Hrvatske Kostajnice, gradonačelnika Tomislava Paunovića i već pouzdane, Milenijske prijateljice, predsjednice TZ Hrvatske Kostajnice Mirjane Lahovsky Žličarić. Za danas su pripremili teren za snimanje, dogovorili sa ravnateljima škola: OŠDavorin Trsstenjak – ravnatelj Vladimir Ikšić, te Srednja škola Ivan Trnski – ravnateljica Marija Krupić, da se organizirano dovezu učenici na mjesto snimanja. Mladi kao mladi razigrani, poletni, neki su došli pješke, srednjoškolci, dok su za mlađe organizirani autobusi.  Lik Gordana Lederera sa kamerom na ramenu koja je stilizirana hrvatskim simbolima crveno bijelim kockicama, na uređenom mjestu od ranog jutra pripremili smo Edita i ja. Jučer nam je crtanje remetila kiša, zato je sve završeno ovo jutro prije snimanja za koje sam koristio dizalicu JVP Petrinja uz podršku vatrogasca Dolenac Antonia.

10. kolovoza, 1991. godine, u ružnim ratnim godinama, na ovom mjestu, s kojeg pogled seže do Hrvatske Kostajnice i putuje zelenom dolinom ponosne ljepotice Une, stalo je kucati srce našeg kolege i neprežaljenog prijatelja Gordana Lederera. Ne mogu vratiti, prevrtiti tu snimku i zaustaviti taj zlokobno metak, ali

240. Milenijskom  fotografija  Šime Strikomana,
želim  zauvijek pamtiti svog prijatelja, čiji gubitak neću i ne želim shvatiti…
…bio je svjedokom istine, jednog vremena, do trenutka kada je kamera skliznula s njegovog ramena i otpratila njegov put do Neba…
…i da Nebo danas…kao da je poslalo posebnu zraku, vidi se na slici…pozadina kao da je u magli, sjeni, a ova mladež, budućnost, ovaj proplanak u trenutku snimanja kao da je u trenu zasjala….hvala Ti…

 

 

  1. Milenijska Šime Strikomana „Sokolovo gnijezdo“
    Hrvatska Kostajnica, 05.listopada, 2013. godineDjedova pričaPlaninu kestena prozvaše Djed,         1150934_697442880280746_333698948_n
    a riječnu staru damu Una.
    Svojom prirodnom mudrošću,
    odolijevajući povijesnim burama,
    u snažan zagrljaj,
    Hrvatsku Kostajnicu stisnuše.
    Čvrsto ju drže i hrane ljepotom
    na radost svake pjesničke duše.Počeo sam ovu priču iz prijateljske Hrvatske Kostajnice tekstom koji je na jednu moju fotografiju napisala naša suradnica Željka Hasan. Nije ona jedina koja stihom nije mogla odoljeti ljepoti krajolika središnjeg gradića hrvatskoga Pounja.Svim ljubiteljima Strikomanovog milenijskog svijeta poznate su moje priče o Hrvatskoj Kostajnici, iz koje već nekoliko godina za redom dolaze zanimljive priče o različitim događanjima ovog gradića bogate povijesti i kulturnih zbivanja. Samozatajni i skromni Kostajničani dobro poznaju stare pripovijesti o životu grada koji postoji preko 770 godina, ali ja u ovome tekstu neću pisati o godinama stradanja, već o godinama uspješno organizirane manifestacije Kestenijada u Hrvatskoj Kostajnici, čije je pokrovitelj Grad Hrvatska Kostajnica, a više nego uspješni realizator TZ Grada, čija je direktorica  , kroz zajedničku suradnju iz provjerene milenijske prijateljice, postala i dobra prijateljica naše obitelji.

    Pun pogodak je bila odluka u gradu koji je dobio ime po kestenu, omiljenoj jesenskoj deliciji kojima obiluju šume koje u svakom godišnjem dobu daruju posebne prirodne draži Hrvatskoj Kostajnici, da se organiziraju Kestenijade, zaštitni znak i brand malog grada u dolini Une.

    U ovim danima rijeke ljudi Banije, Pounja i zapravo iz raznih krajeva Hrvatske, sliju se u Kostajnicu i uživa u bogatom kulturnom programu i gastronomskoj raskoši jesenjih darova.

    Točno u podne na nogometnom igralištu sve posjetitelje čekali smo mi s pripremljenom scenom u obliku kostajničkog sokola raširenih krila. Sokolom simbolom slobode i vladarom nebeskih prostranstava, koji s divljenjem, siguran sam nadlijeće dolinu Une i sve divne, ponosne ljude Hrvatske Kostajnice. U ime zadovoljnih sudionika na snimanju, zahvaljujem dragoj Mirjani na organizaciji, gradonačelniku Grada gospodinu Tomislavu Paunoviću na gostoprimstvu, te na spretnom baratanju vatrogasnom dizalicom, vatrogascu JVP Petrinja Kreši Prološćenu.

    Sokol koji raširenim krilima dodiruje obnovljeni Stari grad, simbol Kostajničana ponosnih ljudi, herojskog grada, zaživio je u

    377. priči Strikomanovog Milenijskog svijeta,
    zbog svih srdačnih domaćina, njihovih gostiju iz svih krajeva Hrvatske,
    kao što godinama živi u staroj pjesmi
    „Kostajnice gnijezdo sokolovo!“
    koja je zbog svoje simbolike postala himna ovoga grada i teče venama
    svakoga tko voli ovaj mali mirni grad, podno ponosnoga Djeda
    u pitoresknoj dolini riječne krasotice Une!

 

  1. Milenijska fotografija Šime Strikomana “Sveti Nikola”
    Hrvatska Kostajnica, 6. prosinca, 2014.

Sv. Nikola Kostajnica

 

“Župna crkva i župa u Hrv. Kostajnici s ponosom nosi ime sv. Nikole, sveca koji je postao svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Na žalost, crkva je, zajedno sa župnim dvorom i vjeronaučnom dvoranom, u studenom mjesecu 1991., suludom mržnjom i bezbožničkim bijesom, znatno oštećena, gotovo srušena. Danas o tome svjedoče ruševine u središtu grada. Crkva datira iz 1895. i imala je veliku kulturno-povijesnu i urbanističko-arhitektonsku vrijednost, a upisana je i u Registar spomenika RH pod brojem 461. Zaštitnik Hrv. Kostajnice, sv. Nikola, zaštitnik je djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, pekara, ribara, trgovaca, putnika… Rođen je u 3. stoljeću u Patari, u Maloj Aziji. U svom životu se uvijek borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom, umro je 6. prosinca 327. godine. Zato tog dana u godini vjernici posebno časte spomen na ovoga sveca. Kostajničani još uvijek znaju staru crkvenu pjesmu posvećenu sv. Nikoli – Zdravo sveti zavjetniče, Nikola naš pomoćniče…A mnogi koji su krštenjem, duhovnim rastom i odrastanjem vezani uz crkvu Sv. Nikole, ne mogu zaboraviti procvat i obnovu crkve za vrijeme župnikovanja vlč. Ivana Vnučeca (umro 1997. kao zabočki župnik), od 1968. do 1975., koji je župnoj crkvi vratio stari sjaj. Dio sjećanja u pjesmi Kostajničanke Marije Krupić Račić: „ Usred grada cintor I sivo kamenje crkve Sv. Nikole. Strši dimnjak farofa Kao jedina vertikala. Zvonika nema, a zvona kao da još uvijek prizivaju vlažni miris svijeća, cvijeća i tamjana i prve žarke i nevine molitve pred oltarom okićenim mirtama; modri se svod i zlate Šandorove slikarije; Frȍlichov In nomine patris… i Vnučecov preporod… Bila je to naša crkva koju poznavasmo od tornja i koruša do sakristije, propjevasmo je od korizme do adventa…“ Svi žitelji grada Hrv. Kostajnice priželjkuju obnovu crkve Sv. Nikole. Možda u tome pomogne i doprinos velikog prijatelja grada, našeg Šime Strikomana, koji će snimiti jednu od svojih brojnih milenijskih fotografija upravo u cintoru Sv. Nikole, uoči blagdana sv. Nikole, 5. prosinca 2014. Fotografija će biti izrađena na predlošku slike iz crkve Sv. Nikole, koju je od uništenja spasila pok. gđa Milja Glušac, čuvala je i 1995. vratila župi. Obnovljena slika danas se čuva u Franjevačkom samostanu u Hrv. Kostajnici. “