- kolovoza, na 24.godišnjicu stradanja, na brdu Čukur ponad Hrvatske Kostajnice svečano je otkriveno spomen obilježje Gordanu Ledereru, snimatelju Hrvatske radio televizije koji je samo radio svoj posao i poginuo na zadatku.
U cijelosti prenosimo vijest HRT-a:
Na brdu Čukuru pokraj Hrvatske Kostajnice poginuli snimatelj Hrvatske radiotelevizije Gordan Lederer dobio je spomen-obilježje. Ubijen je na današnji dan 1991. u 33. godini.
Lederer je poginuo na radnome mjestu, pogođen metkom snajpera, snimajući branitelje u akciji tijekom srpskih napada na Pounje. Iza sebe ostavio je mnoge zapise o prvim danima rata, poslije montirane u Banijska ratna praskozorja. Spomenik “Slomljeni pejzaž” izgradili su grad Hrvatska Kostajnica i HRT.
Spomen-obilježje Slomljeni pejzaž otkrili su glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije Goran Radman i gradonačelnik Hrvatske Kostajnice Tomislav Paunović u nazočnosti ministra hrvatskih branitelja Predraga Matića, zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića, supruge Gordana Lederera, zaposlenika Hrvatske radiotelevizije i brojnih drugih uzvanika.
Naš je kolega Gordan Lederer ubijen 10. kolovoza 1991. na radnome zadatku. Radio je svoj posao, a oni koji su pucali u njega do danas nisu privedeni pred lice pravde. Oni koji su mu mogli pomoći da preživi nosit će ga cijeli život na savjesti. HRT podiže ovaj spomenik u želji da on bude nadahnuće svim zaposlenicima HRT-a i građanima Hrvatske Kostajnice, ali i svim građanima te da u njegovu životu potražimo nadahnuće za vlastiti, istaknuo je glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman.
Zahvalio je obitelji Lederer i Gradu Hrvatskoj Kostajnici na pomoći koju su pružili kako bi spomen-obilježje bilo podignuto na vrijeme, uoči obilježavanja godišnjice pogibije Gordana Lederera. Hrvatska radiotelevizija ovime nadoknađuje ono što je trebalo i prije učiniti. Želimo se svakome od naših poginulih kolega odužiti odgovarajućim spomen-obilježjem, i to na mjestu na kojemu su izgubili život, pojasnio je Radman. Glavni ravnatelj HRT-a gostovao je jutros u emisiji Dobro jutro, Hrvatska.
Ministar branitelja Predrag Matić izrazio je zadovoljstvo obilježavanjem mjesta pogibije Gordana Lederera. Pucanj u Gordana bio je pucanj u istinu. On je bio čovjek koji je radio svoj posao, koji je želio snimkom pokazati što se događa u Hrvatskoj u prvim danima agresije jer jedna slika vrijedi više od tisuću riječi. Pucanj u ratne reportere i snimatelje ratni je zločin bez presedana: zna se i njegov počinitelj – neka ga nosi na savjesti, rekao je ministar Matić.
Na otvaranju spomenika bila je i Ana Lederer, koja je rekla kako svojega supruga pamti po anegdotama iz njihove mladosti. Nažalost, prekratko smo bili zajedno. Želim da ovaj prekrasni spomenik na brdu Čukur bude zalog za budućnost. Beskrajno sam zahvala Hrvatskoj radioteleviziji da njeguje uspomenu na sve snimatelje poginule u ratu, rekla je Ana Lederer.
U projekt izgradnje spomenika financijskom donacijom u vrijednosti od 100 000 kuna bio je uključen i Grad Zagreb, čiji je gradonačelnik Milan Bandić rekao kako je iznimno važno obilježiti mjesta stradanja u Domovinskome ratu. Mi smo, kao Grad Zagreb, bili izravno uključeni u ovaj projekt, stoga sam ponosan što sam danas ovdje na svečanome otvaranju spomen-obilježja, rekao je Bandić.
Spomen-obilježje Slomljeni pejzaž podigli su Hrvatska radiotelevizija i Grad Hrvatska Kostajnica, a otkriveno je uz zvuke pjesme Brothers in arms i Ledererove snimke Banijska ratna praskozorja, u kojima je zabilježio lica hrvatskih vojnika u Pounju 1991. godine. Voditelj projekta je HRT-ov zaposlenik Milan Bešlić, a spomen-obilježje, koje nadvisuje Hrvatsku Kostajnicu, djelo je autora kipara Petra Barišića te arhitekata Kate Marunice i Nenada Ravnića. Izrađeno je u obliku fotografskoga objektiva, a napukla leća unutar kruga simbolizira pucanj i istinu.
Autor Petar Barišić kaže kako je inspiraciju dobio gledajući kadrove Banijskih ratnih praskozorja, koje je snimio Lederer. On je pogođen snajperskim metkom, kamera je pala, staklo je propucano… I mi smo tako napravili sa spomenikom, veliku leću koja se nalazi unutar kruga propucali smo snajperskim metkom na isti način na koji je on, nažalost, ubijen. Željeli smo dobiti svjedočanstvo o tome što se dogodilo, a metak je napravio paukovu mrežu, koja se vidi na njegovim snimkama, rekao je Barišić.
Posebnost spomenika je i u tome što će se njegovo zrcaljenje vidjeti i noću, a bit će vidljiv i iz samoga grada Hrvatske Kostajnice. Na arhitektonskoj izvedbi rješenja radili su Kata Marunica i Nenad Ravnić, koji su rekli kako je realizacija bila zahtjevan zadatak jer je spomenik trebalo uklopiti u ambijent brda Čukur iznad Kostajnice te osmisliti pristupnu stazu.
Najveći izazov bili su nam kratki rokovi i nabava materijala, odnosno čeličnoga okvira i leće, tj. stakla za leću. Velika nam je čast bila sudjelovati u izgradnji spomenika i želja nam je da ga ne prihvate samo stručni krugovi nego i ljudi koji tamo žive kao i oni koji će onamo dolaziti, rekla je Kata Marunica.
Gordan Lederer rođen je u Zagrebu 21. travnja 1958., a diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti. Bio je vrstan znalac snimateljskoga zanata, a 1988. počeo je raditi na HTV-u.
Osim po snimkama sa samoga početka Domovinskoga rata poznat je i po drugim snimkama, pa je tako svojom kamerom zabilježio i stradanja Kurda u sjevernome Iraku, a kao snimatelj se angažirao od samih početaka agresije na Hrvatsku.Snimao je događanja u Kruševu, Kninu, Lovincu, a novinarski zadatak na Baniji i u hrvatskome Pounju bio je, nažalost, njegov posljednji zadatak.
Njegove snimke Banijska ratna praskozorja, na kojima je u ranojutarnjoj izmaglici uhvatio lica hrvatskih vojnika, njihove poglede i kretnje pri izviđanju neprijateljskih položaja popraćene pjesmom Brothers in arms mnogima su ostale u trajnome sjećanju do danas kao jedna od najdojmljivijih uspomena na Domovinski rat.
Na otvaranju spomen-obilježja bilo je nazočno više od 200 ljudi – građana, predstavnika brojnih medija i loklanih vlasti, među ostalim i sisačko-moslavački župan Ivo Žinić te Hrvoje Hitrec, ravnatelj HRT-a 1991. godine.
Hrvatska radiotelevizija i Grad Hrvatska Kostajnica otkrivaju spomen-obilježje Gordanu Ledereru
Pod pokroviteljstvom Sabora Republike Hrvatske spomenik Gordanu Ledereru na mjestu njegove pogibije, na brdu Čukur kod Hrvatske Kostajnice, podižu Grad Hrvatska Kostajnica i Hrvatska radiotelevizija
Hrvatska Kostajnica/Zagreb, 8. kolovoza 2015. – Hrvatska radiotelevizija i Grad Hrvatska Kostajnica 10. kolovoza ove godine svečano će otkriti spomen-obilježje posvećeno Gordanu Ledereru, snimatelju HRT-a koji je smrtno stradao toga dana 1991. godine na brdu Čukur kod Hrvatske Kostajnice. Tako će Gordan Lederer, koji je poginuo prije 24 godine na radnome zadatku, prenoseći istinu o Domovinskom ratu, dobiti spomenik koji će biti trajna uspomena na njega i ostale zaposlenike HRT-a koji su stradali u ratu, ali i podsjetnik da prenošenje istine time nije stalo te da su zaposlenici HRT-a dali velik doprinos u Domovinskome ratu.
Kako bi se dostojno obilježilo mjesto pogibije kolege Lederera, HRT je 30. prosinca 2013. raspisao javni poziv za idejno kiparsko-arhitektonsko rješenje spomen-obilježja Gordanu Ledereru. 15. svibnja 2014. ocjenjivački sud u sastavu prof. Nikola Albaneže, prof. Milan Bešlić, arhitekt Nenad Fabijanić, prof. Vesna Kusin, prof. Biserka Rauter Plančić, prof. dr. Ive Šimat Banov te akademkinja Marija Ujević Galetović za spomen-obilježje Gordanu Ledereru izabrao je rad kipara Petra Barišića te arhitekata Kate Marunice i Nenada Ravnića pod nazivom Slomljeni pejzaž. Ocjenjivački sud odluku je donio navodeći među ostalim kako taj „kiparsko-arhitektonski prijedlog najcjelovitije sažima svu slojevitost spomen-obilježja u njegovim simboličkim konotacijama izraženim velikom likovnom čistoćom i jednostavnošću”.
Spomenik će, zajedno s gradonačelnikom Hrvatske Kostajnice, otkriti glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman, koji je bio i osobno angažiran u svim fazama projekta izrade spomen-obilježja.
„Hrvatska radiotelevizija ovime nadoknađuje ono što je trebalo i prije učiniti. Želimo se svakome od naših poginulih kolega odužiti odgovarajućim spomen-obilježjem, i to na mjestu na kojemu su izgubili život“, pojasnio je Goran Radman.
Izrada spomenika zabilježena je i kamerom, na temelju čega će nastati dokumentarni film, čiji je autor voditelj projekta izrade spomenika Milan Bešlić. Film će, kao i katalog, biti gotov ove jeseni te omogućiti da se s tim projektom upozna i šira javnost. Prema njegovim riječima, spomenik prenosi poruku o profesionalnosti i moralu te ih sažima u jednu estetsku cjelinu. Radovi na spomeniku započeli su u proljeće, a dovršeni su koncem srpnja kako bi sve bilo spremno za svečano otkrivanje 10. kolovoza.
Slomljeni pejzaž prikazuje krug s lećom koja simbolizira kameru i jedan je od najljepših spomenika Domovinskoga rata, a njegov autor Petar Barišić kaže kako je inspiraciju dobio gledajući kadrove Banijskih ratnih praskozorja, koje je snimio Lederer. „On je pogođen snajperskim metkom, kamera je pala, staklo je propucano… I mi smo tako napravili sa spomenikom, veliku leću koja se nalazi unutar kruga propucali smo snajperskim metkom na isti način na koji je on, nažalost, ubijen. Željeli smo dobiti svjedočanstvo o tome što se dogodilo, a metak je napravio paukovu mrežu, koja se vidi na njegovim snimkama“, rekao je Barišić. Prema zamisli autora spomenik je krug života, savršenstvo koje je nasilu propucano i prekinuto, kao što je i HRT-ov snimatelj tragično izgubio život. Slomljeni pejzaž simbolizira pomak u slici razbijenoj udarom metka.
Posebnost spomenika je i u tome što će se njegovo zrcaljenje vidjeti i noću, a bit će vidljiv i iz samoga grada Hrvatske Kostajnice. Na arhitektonskoj izvedbi rješenja radili su Kata Marunica i Nenad Ravnić, koji su rekli kako je realizacija bila zahtjevan zadatak jer je spomenik trebalo uklopiti u ambijent brda Čukur iznad Kostajnice te osmisliti pristupnu stazu.
„Najveći izazov bili su nam kratki rokovi i nabava materijala, odnosno čeličnoga okvira i leće, tj. stakla za leću. Velika nam je čast bila sudjelovati u izgradnji spomenika i želja nam je da ga ne prihvate samo stručni krugovi, nego i ljudi koji tamo žive kao i oni koji će tamo dolaziti”, rekla je Kata Marunica.
Gordan Lederer rođen je u Zagrebu 21. travnja 1958., a diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti. Bio je vrstan znalac snimateljskoga zanata, a 1988. počeo je raditi na HTV-u. Osim po snimkama sa samoga početka Domovinskoga rata poznat je i po drugim snimkama, pa je tako svojom kamerom zabilježio i stradanja Kurda u sjevernome Iraku, a kao snimatelj se angažirao od samih početaka agresije na Hrvatsku. Snimao je događanja u Kruševu, Kninu, Lovincu, a novinarski zadatak na Baniji i u hrvatskome Pounju bio je, nažalost, njegov posljednji zadatak.
Njegove snimke Banijska ratna praskozorja, na kojima je u ranojutarnjoj izmaglici uhvatio lica hrvatskih vojnika, njihove poglede i kretnje pri izviđanju neprijateljskih položaja popraćene pjesmom Brothers in arms mnogima su ostale u trajnome sjećanju do danas kao jedna od najdojmljivijih uspomena na Domovinski rat.
- godine prijatelj Gordana Lederera Šime Strikoman , Gordanu u spomen snimio je 240. Milenijsku fotografiju, na mjestu gdje je sada postavljen spomenik. Evo njegovih riječi o tome:
Iz vremena kada smo okom kamere bilježili samo ljepote drage nam Hrvatske i Svijeta, stižu me sjećanja na moje kolege snimatelje na druženja, na kreativnost i stvaranje dokumentarnih, filmskih priča o svijetu koji živimo, za koji živimo.
Odjednom, tako naglim rezom, ljepote je nestalo, počela je oporost i gorčina rata. Više nije bilo uživanja i kreativnosti, oko kamere je zasuzilo, snimala se patnja i agresija, uzurpiranje rodne grude i stradavanje dragih bliskih ljudi…svakodnevno.
Svijet su obišle snimke iz oka kamere, mnogih mojih kolega. Ovih dana se pitamo, zar su ih svi zaboravili. Najbolnije svjedočenje, zabilježeno okom kamere je kada sam izgubio prijatelja i to na divnom mjestu sa kojeg puca pogled na dolinu Une, zelenu, prostranu rodnu…kada god doputujem na to mjesto, a tako sam često tamo, jer me uvijek nešto vuče, zaurlao bih od bola, jer znam da je tu stalo srce Gordana Lederera: snimatelja, kolege, prijatelja i to nemilosrdnim hicem iz snajpera. Gordanu na ramenu bila kamera. Radio je, nije ratovao, želio je prenijeti istinu i dokumentirati trenutke mladih ljudi koji su napustili sigurnost doma, da bi ga obranili, sačuvali od zla.
Zlo je oduzelo život ovog kreativnog snimatelja, koji je svoje znanje o arheologiji, speleologiji, često koristio za svoje dokumentarne, snimateljske priče pokazane na Hrvatskoj televiziji…Koji svoje najproduktivnije dane posvetio istini, zbog za koju je stradao. Svoju smrt obilježio je svojom kamerom. Teška, najtužnija priča, koja je obišla svijet..mislim da je svi znamo, samo ta zebnja u srcu, da ne zaboravimo, ja neću, uvijek se sjećam svojih prijatelja.
Sa svakim svojim dolaskom u Hrvatsku Kostajnicu, zastanem na brdu Čukur i u samoći sjećam se prijatelja….Već ga dvadeset godina nema među nama….Zamislio sam , sa svakim svojim dolaskom, nosim ideju u sebi. Želim izraziti sjećanje, odati počast Gordanu, na ovom lijepom, ali i tužnom mjestu koje ga je oduzelo od nas.
- kolovoza, 1991. godine, u ružnim ratnim godinama, na ovom mjestu, s kojeg pogled seže do Hrvatske Kostajnice i putuje zelenom dolinom ponosne ljepotice Une, stalo je kucati srce našeg kolege i neprežaljenog prijatelja Gordana Lederera. Ne mogu vratiti, prevrtiti tu snimku i zaustaviti taj zlokobno metak, ali želimzauvijek pamtiti svog prijatelja, čiji gubitak neću i ne želim shvatiti……bio je svjedokom istine, jednog vremena, do trenutka kada je kamera skliznula s njegovog ramena i otpratila njegov put do Neba……i da Nebo danas…kao da je poslalo posebnu zraku, vidi se na slici…pozadina kao da je u magli, sjeni, a ova mladež, budućnost, ovaj proplanak u trenutku snimanja kao da je u trenu zasjala….hvala Ti…
SPOMEN OBILJEŽJE GORDANU LEDERERU
Mjesto ranjavanja poznatog mladog hrvatskog snimatelja Gordana Lederera, na kojem je njemu u sjećanje podignut veliki metalni križ ( za sunčanog vremena odbljesci spomenika vidljivi su iz velike daljine ), vidikovac je odakle puca veličanstven pogled na Unsku dolinu i obje Kostajnice.
Uživajući u ljepotama, premda snimajući ratne strahote, ovaj mladi obrazovani i svestrani televizijski snimatelj nije ni slutio da je, snimajući kadrove sa ovog fantastičnog pogleda na Kostajnice, snimio i svoga ubojicu. Sa susjednog brda ustrijelio ga je snajperist, a preminuo je zbog nedostatka humanosti jednog oficira koji je odbio poslati helikopter da ga se preveze do najbliže bolnice. Najljepše snimke iz ovoga strašnog rata, posthumno montirane pod nazivom Banijska praskozorja, snimio je Gordan Lederer na području Hrvatske Kostajnice.
2011.godine, na 20.godišnjicu od Goranove pogibije, njegov prijatelj i kolega snimatelj Šime Strikoman, njemu u čast snimio je 240. Milenijsku fotografiju.