Vitraji u Sv. Antunu
Crkva sv. Antuna Padovanskoga odnedavno opremljena je novim vitrajima. Vitraji, njih šest, djelo su akademskog slikara Branimira Dorotića. Umjetnik je rođen u Supetru na otoku Braču 1951. godine. Diplomirao je 1983. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Tijekom karijere iskazao se u radu na crtanom filmu, kao ilustrator i pedagog. Značajan dio svojega likovnog opusa ostvario je u sakralnim temama u tehnici vitraja, slikama i ilustracijama. Krajem 80-ih godina izvodi vitraje u Sv. Jakovu u Međugorju, prvo veliko i zahtjevno djelo koje je obilježilo početak njegova slikarskoga puta. Po predlošku Josipa Botterija izveo je najveći vitraj u nas (340 m²) u Crkvi sv. Križa u zagrebačkom Sigetu. Njegovi vitraji nalaze se u crkvama širom Hrvatske (Split, Samobor, Trsat, Osijek, Našice, Čakovec…), a odnedavno i u Kostajnici.
Postavljanjem vitraja u našem Sv. Anti dodatno je oplemenjen sakralni prostor, uspostavljena je nova veza arhitekture i slike. Predlošci su za vitraje zaštitnik našeg grada, sv. Antun, i ciklusi Kristova života.
Vitraj s prikazom sv. Antuna postavljen je na pročelje, iznad glavnog ulaza u crkvu. Površinom je taj vitraj najveći.
Sv. Antun prikazan je na tipičan način, odjeven u franjevački habit, u rukama drži kalež i prinosi Tijelo Kristovo. Pozadinu zauzima kostajnički krajolik; tako prepoznajemo crkvu, rijeku Unu, most i Stari grad. Također , prikazan je križ i plamen svijeće, česti atributi sv. Antuna. Prikaz svetca uokviren je simbolima evanđelista, po dva s lijeve i desne strane.
Kao krilati lav prikazan je Marko (svoje Evanđelje započinje s Ivanom Krstiteljem koji je glas što riče u pustinji), a ispod njega je krilati čovjek, odnosno Matej ( Evanđelje počinje s Kristovom ljudskom genealogijom). Na suprotnoj su strani Ivan sa simbolom orla ( u Evanđelju ne donosi jednostavne opise, nego se upušta u višu interpretaciju) i Luka kao krilati vol ( detaljno opisuje Kristovo rođenje u štali). Svaki od evanđelista pridržava natpise o Kristovoj prisutnosti, RIJEČ, SLOVO ( na glagoljici), LOGOS (grčki alfabet) i VERBUM (lat.). Ostali vitraji rađeni su predlošcima iz Evanđelja. Vitraj smješten u svetištu crkve prati temu iz cklusa Kristovih čuda (oluja na moru, stišavanje oluje), slijedi tema iz ciklusa Kristova javnoga života (kušnja Isusa u pustinji, napastovanje Krista), sljedeća tri vitraja prate teme iz ciklusa Kristove muke i proslave. Cvjetnica (ulazak u Jeruzalem), Večera u Emausu te posljednji vitraj s temom Kristova raspeća, smješten u prostoru kora.
Stišavanje oluje (Mk 4,35 – 41 Vg 4,35-40)
Kada se digla oluja na Genezaretskom jezeru, preplašeni apostoli bude Krista koji je zaspao u lađici. On utiša oluju i more.
Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A On na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?
On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: Utihni! Umukni! I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?
Kušnja Isusa u pustinji ( Lk 4, 1-13)
U ono vrijeme: Isus se pun Duha Svetoga vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga iskušavaše đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. I đavo mu reče: Ako si Sin Božiji, reci ovom kamenu da postane kruhom.
Isus mu odgovori: Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.
I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu, jer meni je dana, i kome hoću, dajem je. Ako se, dakle, pokloniš preda mnom, sve je tvoje. Isus mu odgovori: Pisano je: Klanjaj se Gospodu, Bogu svome i njemu jedinome služi!(…)
Ulazak u Jeruzalem (Mt 21, 1-11)
(…) Učenici odoše i učiniše kako im naredi Isus. Dovedoše magaricu i magare, te staviše na njih haljine, a Isus uzjaha gore. Silan svijet prostrije svoje haljine putem, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih putem. Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Hosana u visinama!(…)
Putnici u Emaus (Lk 24, 1-35)
(…)Uto se približe selu kamo iđahu, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: Ostani s nama, jer zamalo će večer, i dan je na izmaku! I uniđe da ostane s njima.
Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, blagoslovi Boga, pa razlomi te im davaše. Uto im se otvoriše oči, te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. (…)
Raspeće Kristovo (Iv 19, 35-42)
Kod Isusova križa stajahu njegove majke, Marija Kleofina i Marija iz Magdale. Kad Isus opazi majku i blizu nje učenika kojega je osobiti ljubio, reče majci svojoj: Ženo, evo ti sina! Zatim reče učeniku: Evo ti majke!
Priredila Mirela Bartolić, prof